Odbor od troje sudija Trećeg odeljenja Evropskog suda za ljudska prava doneo je 25. marta 2025. godine presudu u predmetu Lubarda i Milanov protiv Srbije, kojom je utvrdio povredu prava na pravično suđenje iz člana 6 Evropske konvencije o ljudskim pravima usled nemogućnosti podnosilaca predstavki da unakrsno ispitaju svedoke u prekršajnom postupku. Presuda je objavljena na sajtu suda 29. aprila 2025. godine.

Podnosioci su 2015. i 2017. godine osuđeni za saobraćajne prekršaje, i izrečena im je novčana kazna, zabrana upravljanja motornim vozilom na određeni period i određeni broj kaznenih poena. Za oba prekršaja je bila zaprećena kazna zatvora, odnosno novčane kazne su mogle biti zamenjene kaznom zatvora u trajanju of 15 do 60 dana. Prvostepene presude su potvrđene u žalbenom posutpku i pred Ustavnim sudom.

Podnosioci su na licu mesta potpisali policijske zapisnike, ali su kasnije osporavali njihov sadržaj pred sudom. Osuđeni su na osnovu tih zapisnika i iskaza policijskih službenika koji su uzeti u sudskom postupku, ali ne na glavnom pretresu. Iako su to tražili, podnosioci i njihovi branioci nisu bili pozvani na ispitivanje svedoka, što su domaći sudovi obrazložili ekonomičnošću postupka i time da unakrsno ispitivanje ne bi dovelo do drugačijeg ishoda.

ESLJP je podsetio da se u ovakvim predmetima primenjuju kako načela koja se odnose na pravo na usmeno saslušanje, naročito u kontekstu prava na ispitivanje i unakrsno ispitivanje svedoka, tako i načela koja se odnose na prihvatanje neproverenih inkriminišućih izjava svedoka. Naveo je da svi dokazi protiv okrivljenog moraju biti izvedeni u njegovom prisustvu na javnom pretresu radi obezbeđenja kontradiktornosti postupka. Prava odbrane zahtevaju da optuženi ima mogućnost da unakrsno ispita svedoka koji svedoči protiv njega.

U konkretnom slučaju, oba podnosioca su povukla svoje izjave iz potpisanih zapisnika. Pošto su iskazi policajaca bili odlučujući u osuđujućim presudama, mogućnost podnosilaca da ih ispituju je bila ključna za zaštitu njihovih interesa. ESLJP je utvrdio da u spisima nije postojao nikakav pokazatelj da su domaći sudovi pristupili iskazima policijskih službenika sa oprezom, već su u potpunosti poverovali tim neproverenim iskazima, jer su navodno bili saglasni sa zapisnicima (iako su podnosioci povukli svoje izjave iz zapisnika).

To što su podnosioci imali priliku da iznesu svoju verziju događaja tokom suđenja ne može nadomestiti nedostatke sa kojima se odbrana suočila.

Ocenjujući sveukupnu pravičnost postupaka, ESLJP je utvrdio da su presude bile zasnovane na neproverenim dokazima i da nisu postojali dovoljni protivtežni faktori koji bi nadomestili ograničenja prava podnosilaca na odbranu. Zahtevi efikasnosti i ekonomičnosti postupka ne mogu se smatrati opravdanjem za zadiranje u pravo podnosilaca predstavki da unakrsno ispitaju svedoke.

Sud je utvrdio da je došlo do povrede člana 6 stav 1 i stav 3 tačka d) Konvencije, i obavezao Srbiju da podnosiocima isplati iznos od po 1.000 evra na ime naknade nematerijalne štete, te da drugom podnosiocu predstavke isplati iznos od 2.765 evra na ime troškova postupka.