Odbor od troje sudija Drugog odeljnja Evropskog suda za ljudska prava doneo je 11. januara 2022. godine presudu u predmetu Novaković protiv Srbije zbog povrede prava na slobodu i bezbednost.

Boro Novaković je 15. novembra 2011. godine podneo predstavku protiv Republike Srbije zbog povrede prava na slobodu i bezbednost, i to konkretno odredbe člana 5 stav 4 Evropske konvencije o ljudskim pravima, koja garantuje pravo na sudsko preispitivanje zakonitosti lišenja slobode. Podnosilac se obratio sudu zbog toga što domaći sudovi nisu omogućili ni njemu ni njegovom advokatu da se izjasne na predlog istražnog sudije za produženje pritvora. Evropski sud za ljudska prava je utvrdio povredu prava, a presuda je objavljena na sajtu suda 1. februara 2022. godine.

Podnosilac predstavke je uhapšen 6. oktobra 2009. godine zbog sumnje da je, kako je navedeno u presudi Evropskog suda, izvršio pokušaj ubistva. Istražni sudija Okružnog suda u Subotici je otvorio istragu 8. oktobra 2009. godine i odredio pritvor do mesec dana zbog opasnosti od uticaja na svedoke, kao i zbog sumnje da je izvršeno krivično delo sa elementima nasilja za koje je zaprećena kazna preko 10 godina zatvora. Na predlog istražnog sudije, Okružni sud u Subotici i Vrhovni sud Srbije su podnosiocu predstavke produžili pritvor za po dva meseca, a ove odluke su potvrđene u postupku po žalbi. Podnosilac predstavke je optužen 5. marta 2010. godine, a Ustavni sud je odbio njegovu ustavnu žalbu 6. oktobra 2011. godine, koja je takođe bila zasnovana na članu 5 stav 4 Konvencije.

Kao i u predmetu Kovač protiv Srbije, o kojem smo pisali ranije,  Evropski sud za ljudska prava nije ispitivao da li je podnosilac imao priliku da se izjasni na predlog istražnog sudije da mu se produži pritvor, već se zadržao na stavu da postupak za sudsko preispitivanje pritvora nije zadovoljio uslove iz člana 5 stav 4 Konvencije.

Sud je ponovo utvrdio da domaći sudovi, ni u prvom ni u drugom stepenu, nisu lično saslušali podnosioca predstavke u pogledu produženja pritvora, a koji je trajao skoro pet meseci. Sud je zaključio da postupanje domaćih sudova nije bilo u skladu sa zahtevom za „razumnim intervalom“ između saslušanja lica u pritvoru, koji je Evropski sud razradio u svojoj praksi, usled čega je došlo do povrede člana 5 stav 4 Konvencije. Sud je još jednom referisao na presudu Petrović protiv Srbije, o kojoj smo detaljnije pisali u tekstu o predmetu Kovač.

Podnosiocu predstavke je dosuđen iznos od 1.000 evra na ime naknade nematerijalne štete zbog povrede prava na slobodu i bezbednost, kao i iznos od 500 evra na ime troškova postupka pred sudom, koje je Republika Srbija u obavezi da isplati u roku od tri meseca od dana obaveštenja o odluci.