Odbor od troje sudija Drugog odeljenja Evropskog suda za ljudska prava doneo je 20. januara 2022. godine odluku u predmetu Bosioković protiv Srbije, kojom je odbacio predstavku zbog propusta podnosioca da iskoristi pravna sredstva predviđena Zakonom o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku. Odluka je objavljena na sajtu suda 10. februara 2022. godine.
Savo Bosioković je 6. jula 2018. godine podneo predstavku zbog povrede prava na pravično suđenje i prava na imovinu, a usled neizvršenja pravnosnažne domaće presude protiv preduzeća u društvenoj svojini. Nakon što je sud dobio izjašnjenje Vlade Republike Srbije, zaključio je da predstavka nije prihvatljiva, s obzirom na to da je podnosilac propustio da iskoristi pravna sredstva predviđena Zakonom o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku („Službeni glasnik Republike Srbije“, br. 40/2015). Pošto se u odluci navodi samo izvršni postupak, koji je trajao više od šest godina, može se zaključiti da sud posebno upućuje na neophodnost korišćenja pomenutih sredstava u toku izvršnog postupka.
Dalje, sud je naveo da podnosilac predstavke nije dao razloge zašto bi pravna sredstva predviđena ovim zakonom bila neadekvatna ili nedelotvorna. Sud je stoga predstavku proglasio neprihvatljivom zbog neiscrpljivanja domaćih lekova, na osnovu člana 35 stavovi 1 i 4 Evropske konvencije o ljudskim pravima.
U prilog svojim navodima, sud se pozvao na paragraf 22 odluke u predmetu Stanković protiv Srbije iz 2019 godine, gde je utvrdio da su domaći sudovi u tom predmetu obavezali tuženu državu da, između ostalog, sama isplati celokupan iznos koji joj je bio naveden u domaćoj presudi i nadoknadi nematerijalnu štetu zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku, što je ona i učinila u roku od mesec dana. Na taj način je podnositeljka izgubila status „žrtve“ u smislu člana 34 Konvencije.
Podsećamo da je članom 35 stav 1 Konvencije propisano da „sud može uzeti predmet u postupak tek kada se iscrpu svi unutrašnji pravni lekovi, u skladu sa opštepriznatim načelima međunarodnog prava“.