Odbor od troje sudija Drugog odeljenja Evropskog suda za ljudska prava odbacio je 19. maja 2022. godine predstavku u predmetu Milinković protiv Srbije, koja je izjavljena zbog povrede prava na pravično suđenje usled neodržavanja javne rasprave pred Upravnim sudom. Odluka je objavljena 9. juna 2022. godine na sajtu suda.

Podnosilac predstavke je u disciplinskom postupku bio otpušten sa radnog mesta čuvara u Kazneno-popravnom zavodu za maloletnike Valjevo zbog teške povrede dužnosti. Činjenice slučaja su u tom postupku utvrđene nakon što su saslušani podnosilac predstavke i nekoliko svedoka i pregledani pisani dokazi i snimci sigurnosnih kamera. Prvostepeno disciplinsko rešenje je potvrdio drugostepeni organ uprave. Podnosilac predstavke je zatim podneo tužbu Upravnom sudu, koji je potvrdio njegovo razrešenje bez održavanja javne rasprave, iako je on izričito zahtevao da se javna rasprava održi. Upravni sud je smatrao da je disciplinska komisija pravilno utvrdila činjenice i citirao je njene činjenične nalaze. Odluka Upravnog suda je potvrđena i od strane Ustavnog suda. Ustavni sud je istakao da održavanje javne rasprave nije pravilo pred Upravnim sudom. Podnosilac predstavke se najzad obratio Evropskom sudu za ljudska prava i istakao povredu člana 6 stav 1 Evropske konvencije o ljudskim pravima usled nedostatka javne rasprave pred Upravnim sudom.

Sud je ukazao da je Državna zajednica Srbija i Crna Gora, prilikom ratifikacije Konvencije stavila rezervu po kojoj pravo na javnu raspravu iz člana 6 stav 1 Konvencije ne utiče na to da sudovi u Srbiji po pravilu ne održavaju javne rasprave u upravnim sporovima. Vlada Srbije je povukla rezervu 10. maja 2011. godine, što je registrovano 11. maja 2011. godine.

Sud je zaključio da je rezerva Srbije u vezi sa članom 6 stav 1 Konvencije bila u skladu sa članom 57 Konvencije jer nije bila opšteg karaktera, s obzirom da se odnosila na konkretnu odredbu Konvencije i na konkretnu odredbu domaćeg prava.

Sud je zatim istakao da je Srbija povukla rezervu, i to dok su trajali sudski postupci podnosioca, pošto je stupio na snagu novi Zakon o upravnim sporovima koji je omogućio održavanje javne rasprave pred Upravnim sudom. Međutim, kako je postupak podnosioca predstavke pokrenut i okončan po odredbama prethodnog Zakona o upravnim sporovima, u skladu sa prelaznim odredbama novog zakona, i pošto su Upravni sud i Ustavni sud zasnovali svoje odluke na odredbama prethodnog zakona, predstavka nije bila spojiva ratione materiae sa odredbama Konvencije u smislu člana 35 stav 3 i stoga je odbačena.