Veće od sedam sudija Evropskog suda za ljudska prava odbacilo je 8. novembra 2022. godina predstavku u predmetu Aleksić protiv Srbije. Podnosilac je predstavku podneo zbog neovlašćenog pristupa elektronskoj pošti na radnom mestu i utužio povrede prava na poštovanje privatnog i porodičnog života iz člana 8 Evropske konvencije o ljudskim pravima i slobode izražavanja iz člana 10 Konvencije. Odluka je objavljena 1. decembra 2022. godine.

Relevantne činjenice

Nakon verbalnog incidenta između podnosioca predstavke i jednog njegovog kolege na radnom mestu u Republičkom zavodu za statistiku, podnosilac predstavke je poslao pismo jednom svom bliskom prijatelju u kojem je opisao situaciju na svom radnom mestu, spomenuo izvesno treće lice koje je navodno izmislio da bi satirično objasnio negativna dešavanja, i izneo neke privatne informacije. Ovo pismo zajedno sa privatnim beleškama podnosilac je prosledio sa svog službenog imejla troje kolega na njihov zahtev.

Kolega sa kojim se podnosilac našao u incidentu je uspeo da dobije imejlove podnosioca predstavke poslate u periodu od jednog meseca.

Podnosilac je podneo krivičnu prijavu protiv kolege i zaposlenih u zavodu zbog povrede privatnosti prepiske. Tužilaštvo je ovu prijavu odbacilo jer je smatralo da se delo goni po privatnoj krivičnoj tužbi. Podnosilac je tvrdio da ovo obaveštenje tužilaštva nikada nije dobio.

Kolega podnosioca je podneo parničnu tužbu protiv podnosioca koju je Osnovni sud u Novom Sadu usvojio i obavezao podnosioca da kolegi naknadi nematerijalnu štetu i troškove postupka. Osnovni sud je naveo da su poruke sadržale neistinite navode o tužiocu i omalovažavajuće crteže. Sporne poruke je dostavio tužilac tokom postupka, a neke od njih je sam sud pribavio od zavoda. Prepiska je vođena preko službenog imejla tokom radnog vremena pa privatnost prepiske nije bila zaštićena. Presudu je potvrdio Apelacioni sud u Novom Sadu koji je naveo da su poruke postale dostupne neodređenom broju lica u širem kancelarijskom okruženju, i prihvatio stav prvostepenog suda da nije bilo zaštite privatnosti imejlova, posto su poslati sa zvaničnih adresa zaposlenih tokom radnog vremena.

Podnosilac je protiv ovih sudskih odluka, kao i zbog nečinjenja tužilaštva po njegovoj krivičnoj prijavi, podneo ustavnu žalbu. Ustavni sud je žalbu odbacio zbog toga što podnosilac nije poveo parnični postupak protiv zavoda za naknadu nematerijalne štete usled povrede privatnosti, dok je za krivičnu prijavu naveo da nije akt koji se može osporavati pred Ustavnim sudom.

U posebnoj parnici zbog povrede časti i ugleda koju je pokrenuo podnosilac predstavke protiv kolege sa kojim se našao u incidentu, sud je presudio u njegovu korist i obavezao kolegu podnosioca na naknadu nematerijalne štetete u vezi sa istim tim incidentom (ne i pristupom imejlovima) i na naknadu sudskih troškova. Viši sud u Novom Sadu je potvrdio ovu presudu.

ESLJP: parnični postupak je obavezan pravni lek; podnosioci moraju precizirati utužena prava već pred Ustavnim sudom

Sud je utvrdio da podnosilac predstavke nije pokrenuo parnični postupak protiv zavoda za naknadu pretrpljene štete zbog povrede privatnosti, iako su mu tu mogućnost garantovali član 18 Ustava i odredbe Zakona o obligacionim odnosima. Pošto podnosilac nije dokazao da bi ovo pravno sredstvo bilo nedelotvorno, sud je odbacio predstavku u odnosu na član 8 Konvencije zbog neiscrpljivanja pravnih lekova u Srbiji.

U delu predstavke koji se odnosio na povredu slobode izražavanja, sud je ustanovio da podnosilac u ustavnoj žalbi nije ukazao na povredu ovog prava, niti je Ustavni sud ovu povredu samoinicijativno ispitao. U tim okolnostima, sud je zaključio da je i deo predstavke koji se odnosi na član 10 Konvencije neprihvatljiv.