Prvi pretresni panel pri Specijalizovanim većima Kosova doneo je 6. aprila 2023. godine rešenje o naknadi štete (na sajtu Specijalizovanih veća Kosova ovaj dokument je na srpskom nazvan „nalog o reparacijama“) u predmetu protiv Saljiha Mustafe (Salih Mustafa). Ovo je prva odluka Specijalizovanih veća koja se bavi naknadom štete koju su pretrpeli oštećeni.

Ovo je takođe prva odluka ovog tipa u kontekstu međunarodnih krivičnih suđenja za krivična dela počinjena tokom ratova u bivšoj Jugoslaviji, s obzirom da Međunarodni krivični tribunal za bivšu Jugoslaviju nije imao nadležnost da odlučuje o naknadi štete.

Donosimo analizu ove odluke. Inače je dostupna u redigovanoj verziji na engleskom jeziku ovde, a sažetak na srpskom je dostupan ovde.

Mustafa prvostepeno osuđen na 26 godina zatvora

Podsećamo da je prvostepena presuda protiv Mustafe doneta 16. decembra 2022. godine, o čemu smo izvestili ovde.

Pretresni panel je tada utvrdio da je Mustafa bio komandant tzv. jedinice BIA u okviru Oslobodilačke vojske Kosova, i da je kriv, delom kao direktni izvršilac a delom kao učesnik udruženog zločinačkog poduhvata, za krivična dela proizvoljno lišavanje slobode, mučenje i ubistvo, kao oblike ratnih zločina, počinjena u mestu Zlaš tokom aprila 1999. godine.

Odbrana je uložila žalbu na prvostepenu presudu 2. februara 2023. godine i žalbeni postupak je trenutno u pripremnoj fazi.

U postupku o naknadi štete učestvovalo osam žrtava

Na samom početku rešenja o naknadi štete, pretresni panel je podsetio da je 4. februara 2022. godine odlučio da ne upućuje oštećene na vođenje parničnog postupka za naknadu štete u slučaju osuđujuće presude, već da o naknadi odluči u adhezionom postupku. Radi se o procesnoj mogućnosti da krivični sud odluči o naknadi štete, koja po svojoj prirodi ne predstavlja krivičnu već građansku materiju i ne spada u nadležnost krivičnih već parničnih sudova. Član 22 stav 8 i član 44 stav 6 kosovskog Zakona o Specijalizovanim većima i Specijalizovanom tužilaštvu omogućavaju da krivični panel u slučaju krivične osude donese odluku o naknadi štete, u pogledu oštećenih individualno ili – što je neuobičajeno – kolektivno.

U istoj odluci od 4. februara 2022. godine, panel je zatražio informacije od Ministarstva pravde Kosova o alternativnim mogućnostima isplate naknade štete, u slučaju da okrivljeni nije sposoban da je sam isplati.

Ukupno osam žrtava je dobilo pravo da učestvuje u postupku i zahtev za naknadu štete je podnet u pogledu svih njih.

Primenjivo međunarodno, a ne domaće pravo

Pretresni panel je u posebnoj sekciji adresirao pravna pravila koja se primenjuju na pitanja naknade štete. Značajno je to da je panel razvio sistem pravila oslanjajući se na međunarodne izvore, a ne na kosovsko obligaciono pravo. Štaviše, panel je isključivo referisao na međunarodne izvore, i ni na jednom mestu nije adresirao moguću relevantnost domaćeg obligacionog prava (za razliku od svoje krivične nadležnosti, gde direktno primenjuje kosovski Zakon o Specijalizovanim većima i domaće krivično zakonodavstvo).

Panel je pošao od odredaba o ljudskim pravima iz međunarodnih ugovora i Ustava Kosova, kao i odredaba Zakona o Specijalizovanim većima, koje su relevantne za ostvarenje prava na naknadu štete u sudskom postupku. Primetio je da sistem Specijalizovanih veća Kosova predviđa odlučivanje o naknadi štete u okviru krivičnog postupka, isto kao i sistem Međunarodnog krivičnog suda (u pitanju je stalni sud koji ne treba mešati sa Međunarodnim krivičnim tribunalom za bivšu Jugoslaviju). Zbog toga je smatrao primerenim da se drži prakse Međunarodnog krivičnog suda u pogledu naknade štete (pored drugih međunarodnih izvora, pre svega iz domena ljudskih prava, koje je smatrao relevantnim).

Panel je napomenuo da naknada štete nema (samo) kaznenu funkciju, već treba da prizna i naknadi štetu koju su pretrpele žrtve, pa se stoga u njenoj oceni polazi od žrtve i njenih interesa, potreba i stanovišta. Dodeljena naknada treba da bude proporcionalna šteti, bez diskriminacije među oštećenima.

U pogledu kriterijuma ko se kvalifikuje kao žrtva/oštećeni, panel je odlučio da primeni mutatis mutandis kriterijume koje primenjuje sudija za prethodni postupak u pogledu učešća žrtava u postupku oslanjajući se na član 22 stav 1 Zakona o Specijalizovanim većima. Da bi se kvalifikovala za naknadu štete, (i) žrtva mora biti fizičko lice, (ii) mora postojati osuda za krivično delo iz koga je nastala šteta; (iii) žrtva mora da je lično pretrpela štetu; i (iv) šteta mora biti direktna posledica krivičnog dela. Žrtve mogu biti direktne i indirektne, gde se ove druge odnose na lica u bliskoj vezi sa direktnom žrtvom ili lica koja su pomagala direktnim žrtvama. Postoji pretpostavka bliske veze u pogledu članova uže porodice.

Pojam štete obuhvata fizičku, psihičku i materijalnu štetu (prva dva vida štete su na srpskom poznati kao fizički i duševni bolovi kao oblici nematerijalne štete; po ovoj podeli, duševni bolovi su nešto širi pojam i obuhvataju i strah). Pored ovih uobičajenih vidova štete, panel je obratio pažnju i na praksu međunarodnih sudova o drugim vidovima štete, kao što je šteta na životnim planovima ili poduhvatima, kao i transgeneracijska šteta.

Što se tiče uslova kauzalnosti, panel je primetio da pisano pravo ne definiše standard kauzalnosti koji treba primeniti. U pogledu činjenične kauzalnosti, panel je prihvatio standard prema kome kauzalnost postoji ako bez krivičnog dela šteta ne bi nastupila (tzv. „but-for“ test na engleskom). U pogledu pravne kauzalnosti, panel je prihvatio standard da se šteta ima smatrati direktnom posledicom krivičnog dela tamo gde bi postupanje izvršioca najverovatnije dovelo do štete, u svetlu činjenica slučaja i sa tačke gledišta objektivnog posmatrača. Krivično delo ne mora biti jedini uzrok štete, ali mora joj doprineti. Indirektne žrtve moraju dokazati da je šteta koju su pretrpele rezultat štete koju su pretrpele direktne žrtve, s tim što se pretpostavlja psihička šteta (odnosno duševni bolovi) indirektnih žrtava usled smrti ili teške povrede direktne žrtve, pod uslovom da postoji bliska veza među njima.

U pogledu standarda dokazivanja, panel je primetio da se odgovornost za štetu bitno razlikuje od krivične odgovornosti, te da je krivični standard „van razumne sumnje“ previše striktan za pitanje naknade štete. Stoga je prihvatio standard Međunarodnog krivičnog suda koji je nazvan „ravnoteža verovatnoća“, prema kome žrtva mora dokazati da je verovatnije da je pretrpela štetu usled krivičnih dela, nego da to nije bio slučaj.

Najzad, panel je primetio da po Zakonu o Specijalizovanim većima naknada štete može biti određena kako kolektivno tako i individualno. Zakon reguliše dva vida naknade štete: restituciju i kompenzaciju (na srpskom su ovi pojmovi poznatiji kao uspostavljanje ranijeg stanja i naknada u novcu). Pored toga, panel je priznao još dva vida oslanjajući se na međunarodnu praksu: rehabilitaciju i satisfakciju (oba ova vida bi po srpskoj terminologiji predstavljala naknadu nematerijalne štete činjenjem, pošto se pojam kompenzacije ili naknade u novcu pred Specijalizovanim većima odnosi na isplate u novcu kako za materijalnu tako i za nematerijalnu štetu).

U okviru rasprave o obimu i stepenu štete, panel utvrdio postojanje štete na strani direktnih i indirektnih žrtava

Panel je napomenuo da je u odlučivanju vezan utvrđenim činjenicama i pravnim navodima iz prvostepene presude od 16. decembra 2022. godine (koja se odnosi na krivična dela). Odbrana nije istakla nikakve navode o naknadi štete, pošto je negirala sama krivična dela.

Panel je utvrdio da su tri žrtve bile direktne, dok su petoro bile indirektne, kao srodnici jednog ubijenog lica.

U pogledu direktnih žrtava, panel je za svaku žrtvu ponaosob utvrdio postojanje nematerijalne štete u vidu fizičke i psihičke štete, sa ili bez dugoročnih posledica, kao i materijalne štete. Referisao je i na štetu na životnim planovima, kao deo kako nematerijalne tako i materijalne štete, a koja je nastala usled negativnih posledica po lični, porodični i profesionalni razvoj žrtava.

U pogledu indirektnih žrtava, panel je utvrdio da su pretrpele psihičku štetu usled proizvoljnog lišavanja slobode, mučenja i ubistva njihovog srodnika.

Krivična osuda predstavlja vid satisfakcije, ali nedovoljan

Panel je napomenuo da osuđujuća krivična presuda koja je izrečena Mustafi već predstavlja neki vid leka za žrtve. Međutim, smatrao je da oštećenima mora biti pružena individualna naknada štete i u vidu isplate novčanog iznosa (u rešenju se koristi izraz „kompenzacija“ u skladu sa terminologijom Zakona o Specijalizovanim većima, međutim pošto se ne radi samo o naknadi štete koja je merljiva u novcu, već prvenstveno o naknadi nematerijalne štete, po srpskoj terminologiji ovde se radi o satisfakciji u novcu).

Panel nije vezan visinom odštetnog zahteva; domaće zakonodavstvo, a ne međunarodna praksa, relevantno za pitanje kvantuma

Panel je pošao od toga da Mustafa mora da nadoknadi štetu svim direktnim i indirektnim žrtvama, bez obzira na vid odgovornosti iz osude (direktni izvršilac/učesnik udruženog zločinačkog poduhvata), bez obzira na to da li su i drugi doprineli šteti, i bez obzira na siromaštvo okrivljenog. Dalje, panel je napomenuo da u odluci o kvantumu odštete neće ići preko iznosa zatraženih od strane zastupnika oštećenih, osim u izuzetnim slučajevima. Mogućnost dosuđenja višeg iznosa od zatraženog predstavlja odstupanje od pravila da je u odlučivanju o građanskim (pa odatle i o odštetnim) zahtevima sud vezan zahtevima stranaka. Panel je ovu mogućnost opravdao oslanjajući se na član 22 stav 7 Zakona o Specijalizovanim većima, prema kome u izuzetnim slučajevima može odlučiti o naknadi štete i po sopstvenoj inicijativi.

Panel je smatrao da, za razliku od pravila odgovornosti za štetu, ne može se voditi praksom međunarodnih sudova (kao što su Evropski sud za ljudska prava, Interamerički sud za ljudska prava i Međunarodni krivičnu sud) u pogledu visine odštete, jer njihova praksa nije uniformna. Stoga se okrenuo kosovskom zakonodavstvu o benefitima za borce OVK i civilne žrtve, ali samo za indikaciju primerene visine odštete, pošto to zakonodavstvo nije direktno pokrivalo oštećene u ovom predmetu (kao žrtve OVK, a ne srpskih snaga). Panel je takođe odlučio da uzme u obzir nalaz i mišljenje veštaka o materijalnoj šteti pretrpljenoj od strane direktnih žrtava.

Mustafa obavezan da isplati oštećenima 207.000 evra

Panel je prihvatio iznose koji su zahtevali oštećeni kao primerene i razumne. Za svakog oštećenog je odredio poseban iznos na ime fizičke, psihičke i materijalne štete, mada je iznose naknade materijalne štete takođe odredio paušalno, bez računanja tačnog iznosa pretrpljene materijalne štete. Ukupan iznos odštete koju je Mustafa obavezan da isplati je 207.000 evra.

Postoji mogućnost isplate iz alternativnih izvora; kosovski zakoni o naknadi štete diskriminatorski prema žrtvama OVK

U završnim razmatranjima, panel se posvetio izvršenju rešenja o naknadi štete. Primetio je da nema nadležnost nad nadzorom izvršenja, niti je nadležni organ određen postojećim propisima, pa je pozvao predsednika Specijalizovanih veća da odredi sudski organ koji će se time baviti.

Međutim, panel je našao da Mustafa nema sredstava da u potpunosti isplati ceo dosuđen iznos, pa ga je proglasio delimično slabog imovinskog stanja, zbog čega je razmotrio alternativne izvore isplate odštete. U svakom slučaju, ukoliko bi odšteta bila isplaćena iz alternativnih izvora, ti izvori bi imali pravo regresa prema Mustafi u slučaju poboljšanja njegovog imovinskog stanja.

U pogledu alternativnih izvora, panel je prema informacijama koje je dobio od kosovskog Ministarstva pravde utvrdio da postoji program za kompenzaciju, ali da on ne omogućava anonimnost žrtava, koja je vrlo važna u datom kontekstu, pa je stoga zatražio od sekretarijata Specijalizovanih veća da podnese odštetni zahtev za žrtve u okviru tog programa, a kako bi se zaštitio njihov identitet. Međutim, panel je primetio da oštećeni ni na ovaj način možda neće primiti pun iznos odštete, s obzirom na maksimalne iznose koje program dodeljuje.

Ministarstvo pravde je obavestilo panel i da bi uspostavljanje novog programa naknade štete za posebne svrhe Specijalizovanih veća zahtevalo legislativnu akciju. Panel je primetio da je na Kosovu uspostavljen program finansijske podrške odbrani okrivljenih pred Specijalizovanim većima, i da zakonodavstvo adresira samo štetu koju su žrtvama nanele neprijateljske (odnosno srpske) snage, čime se stvara diskriminacija među žrtvama. Zbog toga je pozvao kosovske vlasti da uspostave mehanizam koji bi obezbedio puno obeštećenje svih oštećenih, koji su žrtve krivičnih dela iz nadležnosti Specijalizovanih veća.

Takođe, panel je preporučio osnivanje fonda pri samim Specijalizovanim većima u slučaju da Kosovo ne ispuni obaveze prema žrtvama kroz osnivanje mehanizma za odštetu u razumnom roku.

Rešenje o naknadi štete nije konačno

Pošto je presuda (koja se bavi krivičnim delima) već ožalbena, i pošto naknada štete može biti dosuđena samo u slučaju osude za krivična dela, rešenje o naknadi štete zavisi od ishoda postupka po žalbi. Zakon o specijalizovanim većima ne precizira da li postoji posebno pravo žalbe okrivljenog protiv ovog rešenja, pošto član 46 govori samo o žalbi protiv presude. Međutim, moguće je tumačenje tog člana tako da se rešenje o naknadi štete smatra sastavnim delom presude (jer po stavu 9 zastupnik žrtava ima pravo žalbe protiv presude u pogledu rešenja o naknadi štete), što bi omogućavalo žalbu okrivljenog i protiv ovog rešenja.